15 savjeta roditeljima čija su djeca natjecatelji

Helping HandPročitajte samo neke od naših savjeta roditeljima! Dakako, savjeti su upućeni svima, a posebno onima koji žele raditi na sebi i mijenjati sebe i svoj odnos s djetetom u svrhu napretka. Savjeti koji su pred vama nisu nimalo lagani niti lako izvedivi. Zapamtite da smo svi sastavljeni od krvi i mesa, te većina roditelja želi najbolje svome djetetu, no iz dobrih namjera ne nastaju uvijek dobre stvari. Velika većina od nekoliko desetaka tisuća djece koje se bavi nekim oblikom sporta u Hrvatskoj, neće postati profesionalni sportaši. No, ovaj podatak ne sprječava da postanu kvalitetni ljudi koji su kroz svoje bavljenje sportom naučili veoma važne životne lekcije. Vaša podrška na tom putu može biti neizmjerna.

  1. Uloga roditelja u sportu je podrška u ostvarivanju ciljeva. Podrška znači biti tu za potrebe djeteta ali ne prelaziti granice. Vaša podrška je ono što gradi odnos roditelja i djeteta.
  2. Financijska i tehnička potpora vaš su zadatak, ostalo je uloga trenera.
  3. Nema potrebe stalno i za svaku sitnicu komunicirati s trenerima, pustite ljude koje ste odabrali da zarade svoj kruh. Nastojte prihvatiti da je većina trenera ipak veći stručnjak nego što ste vi sami.
  4. Vaš zadatak je i briga oko roditeljske uloge van sporta. Vaše dijete nije samo plivač, nogometaš, košarkaš, tenisač… ono je i učenik, prijatelj svojim prijateljima i vaš sin ili kćer. Odgoj i sudjelovanje u njegovom razvoju u potpunosti je vaša odgovornost.
  5. Rasteretite dijete kada brine o sportu… slušajte, ali ne nužno davati savjete tipa “Pazi da ne…Nemoj ili ne smiješ…Samo pazi da…” Prepustite taj dio treneru.
  6. Davanje zadataka i postavljanje ciljeva prije natjecanja…usmjeravanje na to kako se treba pripremiti za natjecanje i analize natjecanja (što je dobro, a što nije) zadatak je trenera a ne vas.
  7. Sport je drugačiji, a vi kao roditelji niste uvijek stručnjaci. Vi ste stručnjaci u roditeljstvu, a djeca su “stručnjaci” u sportu. Ponekad morate prihvatiti da dijete zna više od vas bez obzira na godine. Nitko ne voli da mu netko tko zna manje od njega govori što i kako raditi – bez obzira je li to istina ili ne.
  8. Nemojte se zavaravati da ste objektivni po pitanju svog djeteta. Nitko ne može biti objektivan kada je u pitanju vlastito dijete!
  9. Ne etiketirajte dijete samo na jednu ulogu. Npr. “Ti treniraš tenis, nogomet, taekwondo …” Vaše dijete najvjerojatnije nije još ništa od toga osim ako se time profesionalno bavi. Vaše dijete je Marko/Marina i trenira: trenira tenis, nogomet, taekwondo. Što ako vaše dijete ne uspije u svom sportu ili se odluči prestati baviti njime. Koja uloga mu onda preostaje?
  10. Suzdržite se od tješenja ili analize nakon natjecanja. “Pa bilo je dobro… Nije loše… Bravo, bilo je odlično…Činilo mi se da daješ sve od sebe…” Vaše viđenje može i ne mora biti točno. Mnogo bitnije od vašeg viđenja jest kako vaše dijete procjenjuje svoje natjecanje. Razgovarajte i pitajte svoje dijete.
  11. Nakon lošeg natjecanja ne uvjeravajte dijete u suprotno već samo budite podrška, potičite dijete na razgovor s trenerom. Vi možete biti i bivši profesionalni sportaš sporta kojim se vaše dijete bavi, ali ono neće jednako prihvatiti isti savjet vas i svog trenera.
  12. Nakon dobrog natjecanja ne uvjeravati, samo čestitati i biti iskreno sretan, eventualno pitati što je rekao trener.
  13. Suzdržite se “lažnog” ohrabrivanja: “Ti si najbolji… Pobjediti ćeš… Bolji si od svih… Igraj za inat.” To najčešće nije istina, a dijete je toga često puta i svjesno.
  14. Prije natjecanja izbjegavajte bilo kakva pitanja o formi i rezultatima (smirite znatiželju) i radije slušajte svoje dijete. Vaša involviranost ponekad više šteti nego što koristi.
  15. Za vrijeme meča, vaša jedina uloga je podrška i bodrenje. U tom trenutku djetetu ne trebaju nikakvi savjeti niti ima kapaciteta prihvatiti ih. Dijete najčešće zna kada je napravilo nešto pogrešku i nije mu potrebno to dodatno istaknuti. Ono primjećuje vaš govor tijela i vašu energiju. Ne dopustite si da za vrijeme meča traži i vaše odobravanje svoje igre.

Luka Škrinjarić, mag. psych.