Inteligencija je po definiciji mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova i prethodnih znanja za snalaženje u novoj okolini u kojima ne pomaže stereotipno nagonsko ponašanje. Definira se i kao sposobnost brzog i učinkovitog snalaženja u novim i nepoznatim situacijama. (OBAVEZNO ZAPAMTITI – TREBAT ĆE NAM POSLIJE)
a) Taekwondo je jedan od najatraktivnijih Olimpijskih sportova kojeg odlikuje iznimna brzina pokreta, snaga, dinamičnost, brzina reakcije, fleksibilnost natjecatelja i psihička stabilnost. U osnovi, na borilište izlaze dva borca označena crvenim i plavim elektronskim štitnicima koji registriraju kontakt – udarac. Signal se bežičnim putem prenosi na uređaj sudačkog stola. Na ekranu (“semaforu”) nalaze se odgovarajuće crveno i plavo polje, unutar kojih je broj postignutih bodova (sukladno pravilima: 1, 2, 3 i 4 boda koji se automatski zbrajaju). Borba traje tri runde po dvije minute. Pobjednik je onaj borac koji u svojoj oznaci na ekranu (“semaforu”) ima više bodova. Tijekom borbe izmjenjuju se uvježbane kombinacije udaraca prema propisanim pravilima. Današnji natjecatelji su kadri izmijeniti čak i više od jedne kombinacije udaraca odnosno desetak pojedinačnih udaraca (od 3.000 – tri tisuće mogućih kombinacija, sukladno povijesnim podacima o korijenima taekwondoa, op.a). Zvuči jednostavno, zar ne? Pa, komplicirano sasvim sigurno nije. Taekwondo se prvi put pojavljuje kao demonstracijski sport na Olimpijskim igrama u Seoulu, 1988. godine., te ponovo u Barceloni, 1992. Od Olimpijskih igara u Sydney-u, 2000. godine taekwondo je punopravni dio Olimpijskih igara. Olimpijsko natjecanje odnosi se samo na borbu po pravilima WTF-a (gore objašnjeno).
b) Taekwondo je nenaoružana borilačka vještina porijeklom iz Koreje. Izvorno značenje riječi taekwondo je “vještina borbe rukama i nogama”. Taekwondo je, na iskustvu i znanosti zasnovana, metoda uporabe svih dijelova tijela u borbi sa jednim ili vise nenaoružanih ili naoružanih protivnika. Sukladno povjesnim artefaktima koji datiraju i 3000 godina unatrag, taekwondo je svestrana vještina koja u nevjerojatno složenoj kombinaciji obuhvaća biomehaničku aktivaciju svih mišića u tijelu, obrazovanje u najširem smislu, umijeće kreativnog pisanja i čitanja, te u određenoj mjeri i kompetentno tumačenje i pretvaranje religijskih elemenata u izvor tjelesne snage. Mnogi će u prethodnoj rečenici zastati i pomisliti “još jedna istočnjačka filozofija… daj ne davi…”…ali… sve navedeno nas dovodi do pojma CHI.
Kao i kod svih istočnjačkih borilačkih vještina CHI ili zapadnjački rečeno KI se opisuje kao osnovna životna energija svemira. Chi je poput nevidljivog energetskog polja koje ispunjava i povezuje sve. Njeno kruženje prirodom ima dvostruku ulogu. Ona daje formu i oblik te pokreće i daje život materiji. Smatra se da postoji veza između vitalne energije ch’i koja cirkulira kroz čovjekove psihičke kanale i sila koje oblikuju svemir. Pojam chi energija obuhvaća i materijalne i psiho-emocionalne koncepte. Energetski tok chi energije unutar čovjeka povezan je sa chi energijom okoline. Kineska tradicija preporuča svakodnevno prakticiranje meditacije, pravilnog disanja i određenih pokreta (primjećujete vezu s npr. formama u taekwondou?) koji potiče cirkuliranje i održavanje visoke razine chia u tijelu. Tada je čovjek povezan s obiljem energije koja prožima svemir.
Chi održavamo pravilnim disanjem, tjelesnim pokretima, ispravnom prehranom i discipliniranim umom. Zdravlje čovjeka ukazuje da chi nesmetano kruži njegovim tijelom te da je njegova unutrašnjost u ravnoteži.
Unutar tijela energija chi teče određenim kanalima i centrima. Prema tradicionalnoj kineskoj medicini postoji osam psihičkih kanala, pet točaka i dvanaest meridijana u tijelu duž kojih se usmjerava chi Kombinacijom pokreta i disanja chi se vodi tim kanalima. Kretanje chi energije opisano je principom kruženja yin i yanga te kroz pet elemenata (primjećujete li vezu s npr. bojama učeničkih pojaseva u taekwondou) koji prema tradicionalnoj kineskoj filozofiji opisuju strukturu i funkciju svijeta. Opadanje chi energije objašnjava bolesti, starost i degenerativne procese u prirodi. Svi ciklusi se sastoje od kruženja chi energije kroz pet elemenata metal, voda, drvo, vatra i zemlja. Ciklusi kruženja chi energije opisuju sve pojave u prirodi od promjene godišnjih doba do astronomskih pojava. Skladan ciklus kruženje chi energije preduvjet je fizičkog i psihičkog zdravlja čovjeka.
Naravno, sada slijedi pitanje: “Koja je veza ovog trkeljanja o alternativnoj energiji i duhovnosti sa suvremenim Olimpijskim sportom? …i slijedi prestanak daljnjeg čitanja… ali… taekwondo je prvenstveno VJEŠTINA. A svaka vještina zahtijeva iznimno dugotrajan proces ponavljanja trenažnih elemenata – kombinaciju fizičke snage i INTELIGENCIJE. U jednakoj mjeri, za postizanje vrhunske fizičke i intelektualne snage, potrebno je poznavanje elemenata VJEŠTINE. Ukratko, sa suvremenih znanstvenih stajališta, fizička snaga se unaprijeđuje različitim oblicima treninga (aerobni, anaerobni), u teretani, pod opterećenjem, bez opterećenja itd. Bez daljnjeg, stoljeća vrhunskih sportskih rezultata dokazala su da je ovo neosporna činjenica. Ali vratimo se malo vezi uma i tijela. Primjera radi, majstor borilačke vještine koji u svom treningu primjenjuje i angažira chi energiju može do neslućenih razmjera unaprijediti svoju brzinu, eksplozivnost, snagu, brzinu reakcije, izdržljivost i psihički fokus. Jedan od banalnih primjera je tzv. “inčni udarac” (udarac šakom s udaljenosti od 1 incha = 2.5cm). One inch punch, ili udarac s distance od 2.5 centimetrane znači da putanja šake prije udarca ne smije proći put dulji od 2.5 centimetara. Ovaj udarac se počinje učiti na način da na površinu naslonite gornji zglob kažiprsta, a šaka je blago zakočena kako bi ostala tri bila udaljena od površine koju udarate. Zakretom zapešća snaga iz ruke (kombinacijom pokreta nekoliko mišića ruke istovremeno) se prenosi u šaku koja sa tri zgloba radi udarac.
Ova metoda nije prihvaćena kod svih jer smatraju da dovodite šaku u nestabilan položaj koji je potencijalno opasan za vas. Puno boljom metodom smatraju da naslonite vrh kažiprsta na površinu u krenete šakom prema površini povlačenjem kažiprsta u šaku. Osnovna ideja je da udarac mora završiti 1 inch (2.5cm) iza mete. Dakle razmišljate kao da trebate udariti nešto što je 2.5 cm iza protivnikovih rebara.
Iako izgleda gotovo nemoguće, ista logika vrijedi i ako udarate vreću za boks, dasku ili zid. Vježbanje ovog udarca može izazvati vrlo bolne posljedice i zguljene ili čak slomljene zglobove na prstima, no ako uspijete izvježbati možete dovesti svoju vještinu do razine da ljude odbacujete po metar, dva od sebe a da trošite izuzetno malo energije pri korištenju udarca. Zanimljivo? Primjenjivo u suvremenoj borbi? Učinkovito u postizanju boda? Staromodno? …nastavak slijedi.
