Prošlo je nekoliko mjeseci početničkih treninga, polako, uporno i sa zalaganjem smo savladali neke od osnova Taekwondoa, a uskoro se bliži i polaganje za prve učeničke pojaseve.
Imajući to na umu, predstavljamo kratki uvid u povijest ove predivne vještine.
Prvi nagovještaji nenaoružane samoobrane, odnosno borilačkog umijeća, potječu iz indijske povijesti 2.600 godina prije Krista; tehnike su to koje najvjerojatnije dopunjavaju uporabu oružja i nude mogućnost obrane od drugih ljudi i od životinja. Ove indijske obrambene tehnike budistički monasi oko 525. godine naše ere prenose u Kinu i razvijaju ih u današnji kung fu. U 15. stoljeću kinesko borilačko umijeće širi se do Okinave, odakle ga početkom prošlog stoljeća “posuđuju” Japanci, da bi razvili današnji karate.
Prije više od 3.000 godina, Koreja je bila razdijeljena na tri kraljevstva; Silla, Koguryo i Paekche.
Glavni grad Sille, Kyoungju, ostat će zapamćen po dvojici divova isklesanih na zidu budističkog hrama, koji bez dvojbe ukazuju na najranije korijene taekwondo umijeća: divovi se odmjeravaju iz svojih skamenjenih borbenih poza kao da vježbaju.
Prastari zapisi ukazuju da je taekwondo prakticiran već oko 50. godine prije nove ere. Slikarije na stropu Myong-chong, kraljevske grobnice dinastije Koguryo, svjedoče o upražnjavanju Taek Kyona, poput brojnih drugih slika pokazujući borbu tehnikama sličnim današnjem modernom taekwondou.
Od tri korejska kraljevstva Silla je bilo najstarije, najmanje i najnerazvijenije; njegova obala bijaše stalno izložena napadima japanskih pirata, pa je 19. monah dinastije Koguryo, kralj Gwahggaeto, u pomoć susjednom kraljevstvu poslao svoje trupe, koje su domaćine u tajnosti podučila prvim umijećima Taek Kyona. Sillino ratničko plemstvo Hwarang potom je to novo umijeće rasprostrlo diljem Koreje.
