Problematika izopćenosti djece iz vršnjačke zajednice, svugdje je prisutna. Ovdje iznosimo mogućnosti poboljšanja psihofizičkog stanja takve djece postignuto treniranjem taekwondo-a.
Vrijednosti taekwondoa za “izopćenu” djecu
Maltretiranje (Bullying) je globalni problem, i niti jedna zemlja nije izuzetak. U ovom tekstu iznosimo jedan od tipova maltretiranja, “izopćenost”, i kako taekwondo može biti rješenje ove problematike. Vjerujemo da predloženo rješenje ovog tipa maltretiranja može biti podjednako primjenjeno u svim zemljama…
U Južnoj Koreji postoji fenomen koji se naziva “wangtta”. Wangtta je osoba, najčešće dijete (iako i odrasla osoba može također imati ovakvo iskustvo), koja je isključena iz skupine kojoj bi trebala pripadati (u školi, vrtiću i sl). Kao isključena, wangtta može iskusiti različite oblike maltretiranja, kako verbalno, tako i fizičko. Međutim, najčešći oblik maltretiranja je izopćenost, odnosno potpuno ignoriranje kada se prema djetetu svi ponašaju kao da ono ne postoji.
Izopćenost je sama po sebi strašna, a u društvu orijentiranom na skupinu, problem je posebno ozbiljan, jer je pripadnost skupini od fundamentalnog značaja za osjećaj pripadnosti osobe. Na primjer, u JužnojKoreji nije rijetkost da djeca tretirana kao wangtta izvrše suicid. Ovo je krajnje tragičan, ali vrlo čest slučaj u Južnoj Koreji.
Koje anti-bullying metode pruža Taekwondo?
U ovom kontekstu, podučavanje tehnikama samoobrane je od male pomoći kao metoda anti-bullying-a, jer je zlostavljanje više emotivno nego fizičko. Paradoksalno je da je za ovu djecu fizičko zlostavljanje podnošljivo. Kako je dijete “gladno” za pažnjom, koje čak i negativan odnos prema sebi smatra dovoljnim, fizički maltretirano dijete je često spremno to i prihvatiti.
Želja za primjećenošću, da je prisutnost osobe prepoznata, stalno je prisutna u našoj psihi i bitan je motiv kod djece. Iako je izopćenost najgori oblik maltretiranja, neosnovano je umanjivati užasan efekat verbalnog i fizičkog maltretiranja djece.
Prema našem mišljenju, najviše što taekwondo može pružiti izopćenoj djeci je zajednica, grupa fokusirana na izvršenje zadataka. Pretpostavimo i mogućnost da dijete bude izopćeno čak i tijekom treninga, ali uz blisku interakciju pažljivog i senzitivnog trenera, mogućnosti maltretiranja su prilično male. Osjećaj “pripadnosti grupi” je neizbježan na treningu taekwondoa.
Čak i kada je djete ignorirano od strane ostalih članova kluba, aktivnosti kao što su trening formi, na odličan način “kreiraju” grupu. U trenutku realiziranja sinhroniziranih pokreta, svi članovi kluba kreiraju jednu grupu, koja uključuje i izopćenu djecu.
Druga aktivnost koja iziskuje partnerski rad, i samim tim stvaranje osjećaja pripadnosti “grupi” je dogovoreni sparing (sparing na jedan i tri koraka, Il Soo Sik i Sam Soo Sik). Dijete koje bi u nekim drugim prilikama bilo ignorirano, u taekwondo-u je “na silu” uključeno u vježbe sa partnerom, a cijeli proces je nadgledan od strane trenera.
Osim toga, veliki broj osoba koje se bave taekwondom mogu posvjedočiti da klub vremenom postaje druga “obitelj” i da osobe koje nemaju ništa zajedničko izvan treninga se tu povezuju zajedničkim sportom. Taekwondo često igra ulogu katalizatora za prijateljstva koja ne bi bila sklopljena u nekim drugim uvjetima.
Ako ništa drugo, taekwondo klub može predstavljati djetetov alternativni prostor, daleko od škole ili nekog drugog “negativnog” okruženja, u kojem ono nije meta nasilja.
Čest je slučaj da su žrtve maltretiranja bojažljiva i stidljiva djeca. Treniranjem taekwondoa se ne može promjeniti nečija ličnost (neće neminovno od zatvorene osobe stvoriti otvorenu), ali će pomoći da se osoba ugodnije osjeća u vlastitoj koži. Ugodnije osjećanje u vlastitom tijelu, potpomognuto sposobnošću okretnog i sigurnog kretanja, nesumnjivo ima pozitivan učinak na samopoštovanje.
Polako, ali stalno napredovanje u sposobnostima, vještini i razinama znanja (zvanja, odnosno pojasevima) postaje za djecu novi, zdraviji sustav vrednovanja. Čak i djeca potpuno nevična taekwondou će, kroz konstantne treninge, napredovati u nivoima vještine. Dijete koje je izvan taekwondo-a izbjegavano, na treningu je poštovano i uvažavano – iako možda samo površno, na osnovu pojasa koji posjeduje, i to najviše od niže rangiranih natjecatelja (sa nižim pojasom). Poboljšanje djetetovog samopoštovanja često doprinosi da se dijete osjeća i izgleda samopouzdanije, i samim tim ne izgleda više kao laka meta za maltretiranje!
Taekwondo klub može za djecu postati potencijalni novi »sigurni« prostor, gdje dijete postaje dio »obitelji« okupljene oko ove borilačke vještine. Također, trening i napredovanje u taekwondo-u pružaju djetetu drugačiji kriterij prosudbe, utemeljen na programu napredovanja koji svi koji vježbaju moraju ostvariti. Konstantnim treningom «izopćeno» dijete može sebe “dokazati” pred drugima i samim tim zadobiti poštovanje drugih. Ovo, kao i pozitivni utjecaji fizičkog treninga, utiču na izgradnju djetetovog samopouzdanja, što za uzvrat smanjuje vjerojatnost da dijete bude potencijalna žrtva. Svi navedeni pozitivni efekti treniranja taekwondoa su relevantni kako u sredinama orijentiranim na skupinu, tako i u sredinama orijentiranim na pojedinca!
