Djeca i taekwondo

Taekwondo je borilački sport nastao transformacijom starih korejskih vještina samoobrane. “Tae” u slobodnom prijevodu znači skočiti i zadati udarac nogom, “kwon” znači šaka, a “do” je umijeće, princip ili način.

Iz ovoga proizlazi da riječ Taekwondo možemo prevesti kao “umijeće borenja rukama i nogama”. Taekwondo se ne može ograničiti samo na umijeće borenja. To je i duhovna disciplina, izvrsna rekreacija, a danas i moderan olimpijski borilački sport sa strogo određenim pravilima natjecanja.

Jedan od najvažnijih aspekata treninga je sparing ili “taekyon”, što znači sportski dio taekwondoa, a čemu se nakon svladavanja osnovnih tehnika pridaje najveća pažnja. Ozbiljan učenik taekwondoa neće zanemariti ni disciplinu zvanu “kyupka” ili lomljenje predmeta načinjenih od različitih materijala radi provjeravanja snage udarca, budući da bi isprobavanje udarca na protivniku moglo rezultirati ozbiljnim ozljedama pa čak i smrću. U takvim prilikama snaga udarca se obično odmjerava na crjepovima, opekama i daskama različite debljine. Takvi testovi snage udarca uobičajeni su na polaganjima za viša učenička i majstorska zvanja.

Za majstora taekwondoa udarcem šake ili bridom dlana nije problem razbiti dasku debljine 5 ili više centimetara, a udarcem nogom u skoku mogu razbiti crijep ili dasku na visini iznad 2 metra! Nije teško zamisliti kakav bi učinak takvi udarci imali u stvarnoj borbi, no filozofija i moralna načela taekwondoa dopuštaju njihovu primjenu samo u krajnjoj nuždi samoobrane.

U taekwondou postoji deset učeničkih zvanja, “geup” (bijeli, žuti, zeleni, plavi i crveni pojas), nakon čega slijede deset “DAN” stupnjeva crnog pojasa. Zvanja viša od 7. DAN pojasa su rijetka i mogu se steći uglavnom nekim specijalnim zaslugama u širenju sporta, usavršavanju tehnike i sl.

Iako za treniranje nije potrebna neka posebna oprema i obuća, uobičajeno je da svi taekwondo sportaši vježbaju u tradicionalnoj bijeloj odjeći zvanoj “dobok”, koja se sastoji od donjeg i gornjeg dijela, preko kojeg se na propisani način veže pojas. Bijela boja doboka simbolizira ideal moralne čistoće vježbača, a nosioci crnih pojaseva imaju i crnu traku na ovratniku.

Taekwondo se može vježbati u dvorani ili u prirodi, pojedinačno ili u grupi, s partnerom ili bez njega, što je svakako velika prednost u odnosu na ostale sportove. Osim što razvija skladno, jako i zdravo tijelo, taekwondo posredno djeluje i na psihu vježbača. Trenirajući taekwondo dulje vrijeme, stječe se samopouzdanje, jača volja i pojačava mogućnost koncentracije, što je od velike koristi u svakodnevnom životu, a ličnost s takvim osobinama postaje i korisniji član šire društvene zajednice. Sagledavanjem vlastitih mogućnosti, takva se osoba oslobađa agresije, a naporni treninzi čine je otpornijom na stresove, koji su nažalost, postali dio suvremenog života. Sportski susreti i nadmetanja izvrsna su prilika za stjecanje novih poznanstava i prijatelja širom svijeta; mogućnost da se lakše shvate i upoznaju drugi ljudi ali i vlastita ličnost.

Taekwondo je sport koji se, za razliku od većine ostalih sportova, može prakticirati od rane mladosti pa do poznih godina, a redovitim vježbanjem tijelo se može održati vitkim i mišićavim čak i u dubokoj starosti.

Kratka povijest modernog taekwondoa

Nakon oslobađanja Koreje od Japanske kolonijalne vlasti poslije 2. svjetskog rata, Korejski narod počeo je vraćati osjećaj nacionalne samosvijesti, a s njom i tradicionalne folklorne igre i vještine koje ponovno postaju popularne.

Stručnjaci borilačkih vještina počeli su otvarati svoje taekwondo vježbaonice po cijeloj zemlji i nakon završetka Korejskog rata (1950.-1953.) taekwondo je postao popularan u zemlji, a šaljući oko 2000 taekwondo majstora u više od 100 zemalja širom svijeta za treniranje stranaca počinje njegov moderni razvoj i popularizacija širih razmjera.

1072. godine osnovan je današnji Kukkiwon kako bi bio središnja vježbaonica (gimnazija) kao i mjesto raznih taekwondo natjecanja. Godinu poslije 28.svibnja 1973. nastala je Svjetska Taekwondo Federacija (WTF). Godine 1973. održano je Prvo Svjetsko Taekwondo prvenstvo. 1976. godine taekwondo je postao član GAISF-a i CISM-a. 1979. predsjednik Svjetske Taekwondo Federacije (WTF) izabran je za predsjedavajućeg Svjetske Federacije Neolimpijskih Sportova. WTF je postao IOC priznata sportska federacija 1980. što je taekwondo uvrstilo u obitelj olimpijskih sportova.U Hrvatskoj se taekwondo počeo vježbati 1968. godine.

Pravila natjecateljske taekwondo borbe

U TKD postoji propisana oprema za natjecateljsku borbu koja se izvodi na borilištu 10 x 10 m, a ona se sastoji od oklopa koji štiti tijelo, štitnika za podlaktice i potkoljenice, kacige te štitnika za genitalije tzv. suspenzor. U borbi su dozvoljeni udarci nogom u tijelo i glavu te šakom samo u tijelo tj. oklop. Da bi udarac bio bodovan mora biti takve snage da protivnika pomakne s mjesta ili ga zaustavi. Za svaki takav udarac plasiran u tijelo borac dobiva 1 bod dok se udarci u glavu boduju s 2 boda. U slučaju knock downa dobiva se još jedan bod i tako sve do razlike od 7 bodova ili dok netko ne ostvari 12. bod. Dođe li do knock outa to znači pobjedu.

Specifičnosti taekwondoa

Taekwondo tehnike su vrlo raznolike i moguće ih je izvoditi frontalno, iz okreta i iz skoka.
Samo izvođenje tehnika zahtijeva brzinu, koordinaciju, fleksibilnost, eksplozivnost i agilnost tijela, dok natjecateljska borba uz fizičke predispozicije zahtjeva koncentraciju i maštovitost u kombiniranju tehnika ali i preciznost i snagu kako bi izvedena tehnika bila dovoljno kvalitetna za osvajanje boda.
Treningom taekwondo tehnike i taktike cijelo se tijelo razvija jednoliko, a psihofizičke sposobnosti podižu se na viši nivo što se u svakodnevnom životu očituje kroz samosvijesnost, strpljenje, samokontrolu, druželjubivost i disciplinu.
Taekwondo je među rijetkim sportovima kojeg je moguće vježbati od predškolske pa sve do pozne dobi jer je vrlo pogodan, osim za sportsko treniranje, i za rekreativni oblik vježbanja gdje se daje veći naglasak na tehničkoj izvedbu i uvježbavanje formi (borba sa zamišljenim protivnikom) i samoobrane.

ZAKLJUČCI

Nekoliko činjenica koje treba imati na umu kod treninga djece:

Dijete je tijekom puberalnog sazrijevanja najosjetljivije na utjecaj trenažnog procesa u smislu povećanja funkcijskih sposobnosti, ponajprije mišićne jakosti i aerobne snage.
Pretjerano i dobi neprimjereno vježbanje može oštetiti rastuće kosti i poremetiti funkcioniranje endokrinog sustava u djevojaka.
Osjetljivost na trening ovisi o nizi čimbenika kao što su dob, spol, iskustvo i razina uobičajene dnevne tjelesne aktivnosti, razina inicijalnih sposobnosti i genetski specifična varijabilnost osjetljivosti na trenažni proces.

Kod treninga snage može se učiti i tehnika bez prevelikog vanjskog opterećenja:

Procijeniti snagu djece prije započinjanja programa trening snage.
Koristiti sprave i rekvizite koji su prikladni za djecu.
Trening treba sadržavati pravilno zagrijavanje na početku treninga i relaksaciju na kraju treninga.
Tehnika izvođenja vježbi se mora prvo naučiti bez opterećenja ili samo sa malim opterećenjem.
Program treninga mora sadržavati vježbe koje utječu na sve velike mišićne grupe i trebaju se izvoditi kroz cijeli opseg pokreta.
Ako postoji bilo kakva ozljeda ili znak slabosti treba se provjeriti prije nego se počne ili nastavi sa treningom.
Djeca trebaju biti fiziološki i psihološki spremna za sudjelovanje u treningu snage.
Djeca trebaju imati realna očekivanja što se tiče napretka u nivou snage.
Sva djeca trebaju dobiti kvalitetne upute što se tiče tehnike, utjecaja vježbe i asistencije prilikom vježbanja.
Djecu treba naučiti ponašanju u teretani, dvorani i drugim prostorima za vježbu.
Svako dijete se treba na treningu osjećati ugodno, te se trening ako je to potrebno treba modificirati prema potrebama djeteta.
Treba zaustaviti bilo kakvo takmičenje između djece što se tiče podignutih težina i sl.
Treba primjenjivati koncepte periodizacije treninga snage.
Treba biti dovoljan broj trenera u odnosu na broj vježbača (1:10).
S djecom treba pričati jednostavnim jezikom tj. terminologijom koju oni razumiju.
Dijete je tijekom puberalnog sazrijevanja najosjetljivije na utjecaj trenažnog procesa u smislu povećanja funkcijskih sposobnosti, ponajprije mišićne jakosti i aerobne snage.
Pretjerano i dobi neprimjereno vježbanje može oštetiti rastuće kosti i poremetiti funkcioniranje endokrinog sustava u djevojaka.
Osjetljivost na trening ovisi o nizi čimbenika kao što su dob, spol, iskustvo i razina uobičajene dnevne tjelesne aktivnosti, razina inicijalnih sposobnosti i genetski specifična varijabilnost osjetljivosti na trenažni proces.