Volite svoje dijete na način koji nema apsolutno nikakve veze sa njegovim sportskim uspjehom
Roditelji u sportu su neizostavni. Zbog toga, htjeli to vi ili ne htjeli, kao trener ćete se neizostavno morati baviti njima. Možete ih i ignorirati. I to je jedna od opcija. Međutim, morate biti svjesni koliko su ti ljudi važni ljudima koje vi trenirate. Pogotovo kada govorimo o djeci. Zato će se ovaj tekst uglavnom bazirati na utjecaju koji roditelji imaju na djecu u sportu.
U natjecateljskom periodu moje sportske karijere to me pitanje i nije nešto osobito mučilo. Imala sam mamu i tatu na tribinama, a trenera uz sebe na strunjači. Roditelji su pratili svaki moj korak, svaki trening i veliku većinu turnira, imali su svoje mišljenje i sudjelovali u svemu vezanom uz moj sport ali u stvari koje su se događale na treningu i natjecanju nikada se nisu miješali. Od tud vjerojatno i dolazi moj pozitivan stav prema roditeljima u sportu. Međutim, kada sam počela raditi kao trener mlađih uzrasta shvatila sam koliko to ponekad predstavlja problem. Ne veliki problem niti nerješiv, ali problem s kojim se vjerojatno velika većina trenera suočava ako ne svakodnevno onda bar s dolaskom svake nove generacije. Ako ste trener vjerojatno ćete se nasmijati na puno toga u ovom tekstu, prisjećajući se nekih svojih iskustava. Vjerujem da ste se s vremenom naučili ne uzimati takve stvari k srcu, ne shvaćati to osobno, rješavati ih u hodu i nastaviti dalje. Ako ste roditelj i nadam se čitate ovaj tekst možda ćete se u nekim rečenicama osjećati prozvano, povrijeđeno, ljuto… Drago mi je zbog toga jer to i jest jednim malim dijelom bila moja namjera. Vjerojatno niste ni svjesni nekih svojih postupaka jer želite sve najbolje svom djetetu. Tu činjenicu nikada nisam niti ću dovoditi u pitanje. Ako se prepoznate u nekom dijelu ovog teksta i razmislite malo o sebi kao roditelju, svom odnosu s djetetom i trenerom onda je moj zadatak ispunjen. Budite svjesni da ovaj tekst nije opis jednog roditelja niti iskustva jednog trenera. Na internetu i u knjižnicama može se naći puno članaka i literature na ovu temu. A osobno poznajem puno roditelja koji će ovaj tekst pročitati sa smiješkom…
Postoji članak namijenjen baš roditeljima malih sportaša u kojem autor, inače sportski psiholog, vrlo precizno opisuje savršenu metodu, korak po korak, kako od svog djeteta napraviti vrhunskog sportaša. Članak temeljen na godinama iskustva sa roditeljima malih sportaša koji često nisu nimalo svjesni da rade više štete nego koristi. Pa donosi neke njihove uobičajene zablude…
Prvi korak je, naravno, da dijete čim ranije uputite u sport. Možda sa 3 ili 4 godine. Ma ustvari, zašto bi i čekali toliko dugo? Najbolje bi bilo dati mu loptu, reket ili bilo koji drugi rekvizit ovisno, naravno, o vašem izboru, čim se rodi. Nikada nisu dovoljno mladi da im usadite težnju za velikim postignućima u životu.
Zatim, trebali bi biti sigurni da ih pritišćete dovoljno nemilosrdno, neumoljivo i neprestano. Jer djeca danas jednostavno ne razumiju što je sve potrebno da bi se postigao uspjeh. Prema toma, vaša je zadaća kao roditelju pomoći im da shvate kako put do uspjeha ne vodi kroz igru i zabavu. Morate im dati do znanja kako je potrebno raditi naporno. Vježbati. Morate to shvatiti jako ozbiljno pa prema tome počnite s tim čim ranije.
Zajedno sa svim tim, već na početku preuzmite kontrolu i pobrinite se da shvate koji su im prioriteti (zanemarimo sada činjenicu da to uopće nisu njihovi prioriteti nego vaši). U tome pomaže ako ih tretirate malo strože. To je bitno u izgradnji karaktera i njihove unutrašnje snage kroz duži period u njihovom životu. Morate imati na umu da na vrhu nema mjesta za slabosti. Prema tome nemojte dopuštati svojoj djeci nikakve takve osjećaje a pogotovo nemojte dati da troše vrijeme na bezvezne i besmislene dječje igre. To je potrošnja vremena koje je vama od ključne važnosti.
Zapamtite, potrebno je puno discipline da bi se postalo prvakom. Nema veze ako dijete u cijelom tom procesu zamrzi sport. Tu se radi o ozbiljnom poslu i takvo nešto vam ne smije stati na put niti vas zanimati.
Vrlo važno, morate se svakako pobrinuti da, kao brižan i odgovoran roditelj, nadgledate svaki aspekt njegovog treninga. Morate obavezno nadgledati trenera, pratiti djetetov razvoj i ,naravno, ukazati treneru kada krene krivim putem. Pa ne možete valjda ostaviti nešto toliko veliko i važno nekom tamo treneru?! Uostalom, kome na svijetu može biti stalo do vašeg djeteta više nego vama?? I ko na ovom svijetu bolje od vas samih zna što je najbolje za vaše dijete?? Da, imate pravo, nitko.
I tako vi stalno tjerate i ispravljate svoje dijete, pazeći na svaki njegov korak u sportu. Trudite se usaditi mu sve vrijednosti sportaša… pa nema veze ako se to dijete nakon nekog vremena osjeća kao objekt. Koga briga za njegove osjećaje, želje, mišljenje? Pa što ako se osjeća nevidljivo i usamljeno? Proći će ga to, vi imate veću misiju u planu, dugoročne ciljeve, i na pravom ste putu.
Molim vas, nemojmo sad zaboraviti najkritičniji posao vas kao roditelja: na vama je da zahtijevate izvrsnost i da postavite pred svoje dijete velika očekivanja. Pa ko će mu ako ne vi objasniti da se u vrhunskom sportu ništa manje od toga ne tolerira? Prema tome, budite spremni ponuditi mu mnogo kritika i dati mu do znanja da se pogreške neće tolerirati. Ako želi izbjeći vašu ljutnju neće raditi pogreške. Jednostavno.
Pohvale? Pazite se toga! Previše pohvala i tapšanja od vaših će sportaša napraviti slabiće.
I na kraju, kako bi pravilno izgradili prvaka u vašem sportašu morate ga naučiti da bude izrazito kompetitivan. Morate ga natjerati da shvati da je jedino pobjeda važna i da se jedino to u sportu računa. Nakon toga, ukažite mu i na to da je i pobjeda slaba ako nije savršena. Ne dajte im da troše energiju slaveći pobjede koje nisu savršeno izvedene, u svakom aspektu.
Ako se pažljivo i dosljedno držite ovih uputa možda ste na pravom putu da vaše dijete postane vrhunski sportaš a vi ćete biti taj koji će na kraju biti zaslužan za njegov uspjeh.
Valjda ste u svemu ovome uspjeli pronaći i neke male nuspojave. Nadam se iskreno da jeste, jer vaše će dijete nakon ovakvog tretmana vjerojatno biti idealan kandidat za intenzivnu i dugotrajnu psihoterapiju. Da ne govorimo o tome da će vaša djeca vrlo vjerojatno zamrziti sport koji treniraju. Ok, možda mislite da to nema veze ukoliko kasnije stvarno postigne vrhunski uspjeh. Da ne govorimo o tome da će dijete vjerojatno na kraju zamrziti i vas i svu vašu pomoć koju ste mu godinama tako nesebično pružali. Nezahvalno, jel da?
Poanta cijele ove priče je: volite svoje dijete na način koji nema apsolutno nikakve veze sa njegovim sportskim uspjehom!
Zapamtite jedno, vi kao roditelji NE pomažete svojem djetetu miješajući se u njegove treninge. NE inspiriraju ga vaša razočarana lica i primjedbe nakon neuspjeha. NE motivirate ih ako im stalno sjedite za vratom i forsirate ih na dodatne neželjene treninge. I NE, sigurno nećete poboljšati njegove vještine i sposobnosti time što mu povremeno dajete savijete nakon treninga i natjecanja, a da ne govorim tijekom.
Ali nešto ćete sigurno s time dobiti? Sigurno je da hoćete jer svaki vaš takav postupak nosi sa sobom posljedice… Problem je što te posljedice vjerojatno nemaju veze s onim što vam je bila namjera. Željeli ste sve najbolje, željeli ste i vi dati sve od sebe i pokazati svom djetetu koliko ste predani njegovom sportu… Ono što ste dobili je da ste djetetu nametnuli dodatan stres i učinili mu nemogućim da na natjecanju funkcionira bez pritiska, da se opusti i stvarno pokaže što zna. A da uopće ne ulazimo u to koliko će ih to povrijediti i utjecati negativno na njihov odnos sa vama. Ono što vaša djeca najviše i bezrezervno trebaju od vas kada govorimo o natjecateljskom sportu je vaša podrška i ljubav neovisno, potpuno neovisno, o njihovom sportskom rezultatu i uspjehu. Ako je vaša želja da vam dijete zaista dostigne svoj potencijal i uspije u sportu, a da uz to bude sretna i zadovoljna osoba, onda ćete se dobro zamisliti nad svojim postupcima.
Morate shvatiti da ste u toj dobi vi njima najvažniji na svijetu. Vaše odobravanje njima znači sve. Oni se užasno i najviše na svijetu boje da će vas razočarati i napravili bi sve da se to ne dogodi. Oni trebaju vašu ljubav i podršku više od ičeg na svijetu i ničije tuđe riječi, pa čak niti trenerove, u toj dobi neće imati istu snagu kao vaše. Zato pomno birajte riječi i povratne informacije koje im dajete svojim ponašanjem i postupcima. Koliko ste ustvari vi svjesni svega ovoga kada samo usput dobacite neki komentar ili ispravku svom djetetu? Ta briga, da vi gledate i kritizirate svaki njihov korak, u njima prerasta u nervozu jer vam žele udovoljiti, silno vam žele udovoljiti, a to dovodi do totalnog gubitka fokusa i koncentracije na sve drugo što vodi totalnoj blokadi i lošoj izvedbi onda kad je najvažnije. Zar stvarno želite da vaše dijete koje toliko daje u sport, toliko se trudi i radi, dođe na natjecanje ili trening i razmišlja o tome kako da ne dobije kritike od vas i udovolji vam umjesto da svu svoju pažnju i koncentraciju usmjeri na zadatak koji je pred njim? Zar stvarno želite da su mu u glavi vaše riječi umjesto svega onoga što je godinama usavršavao na treningu i što radi, priznajte, bolje od vas? Pogotovo ako se nikada niste bavili sportom kojim se on bavi. Gledanje na televiziji i jutarnja gimnastika se ne računaju ovaj put. Ili ako ste se bavili istim sportom pa ste uvjereni da znate bolje od trenera. Još gore.
Niti jedno dijete, bez obzira koje dobi ili spola, ne može funkcionirati dobro u situaciji kada čak i samo pomisli da mu je ljubav, povjerenje i podrška roditelja na kušnji. A vi ga svojim postupcima stavljate upravo u tu situaciju a da toga uopće i ni najmanje niste svjesni. Ono što je vama bezazlena primjedba koju ste jednostavno morali izreći jer je greška tako očita da se vidi iz aviona, njima je trenutačni izvor velikog stresa što dovodi do totalne blokade. Jer oni vas ne žele razočarati ni pod koju cijenu a sa svakim vašim takvim komentarom od vas dobivaju povratnu informaciju da nisu dovoljno dobri. Vaša veza s njima ni u kojem slučaju ne smije biti kompromitirana niti ugrožena s nečim toliko neznačajnim za vaš odnos kao što je to djetetov sportski uspjeh. Nemojte ih tjerati da se u sportu natječu za vašu ljubav. Nemojte im nametati teret odgovornosti koji oni ne mogu nositi, a to je da vas svojim uspjehom učine sretnima. Njihov sport mora biti i ostati baš to, njihov sport. Sport za djecu mora biti izvor veselja, nešto u čemu će uživati slobodni od pomisli da bi nekim svojim postupkom možda mogli iznevjeriti vaša očekivanja.
Vi ste možda uvjereni da su vaši postupci bezazleni jer želite samo najbolje za svoje dijete. No, jeste li zaista svjesni koliko djeca dobro znaju čitati vaše reakcije i koliko su osjetljivi na njih, pogotovo u situacijama kada ne uspiju i kada očajnički traže neku povratnu informaciju od vas, potvrdu da vas nisu razočarali i da njihov uspjeh ne uvjetuje vašu ljubav. Vi im možda govorite jedno, i objasnite vi njima sve, ali koliko vaše reakcije stoje iza vaših riječi? Možete reći najdivnije riječi ali ako ih ne mislite nećete zavarati svoje dijete. I sad si možda mislite da bi vam vaše dijete vjerojatno dalo do znanja da sve ovo radite, ma sigurno bi vi primijetili na svom djetetu da tako negativno utječete na njega. Istina je da će vrlo malo djece izravno reći roditeljima da umiru od straha od pomisli da će ih manje voljeti ako neće ispuniti njihova očekivanja na treningu ili natjecanju. Budite svjesni da je puno veća vjerojatnost da će to sve zadržavati u sebi i patiti u tišini.
Ono što morate raditi ako vam se dijete bavi natjecateljskim sportom je uvijek i u svakom trenutku biti svjesni da nisu njihovi sportski rezultati niti njihov sportski pun ono što je za vas bitno. Nemojte im nametati teret borbe za vaše odobravanje i ljubav na sportskom terenu. Riješite se svake kompetitivnosti i želje da vidite vaše dijete kako uspijeva u sportu. Zaboravite na takve misli jer one će izlaziti na vidjelo u vašem svakodnevnom odnosu s njima, čak i nesvjesno. Vjerojatno su to vaše želje i težnje a ne njihove. Imali ste svoju priliku, sad dajte njima njihovu i budite im podrška u svemu što rade, kako god to rade. Dajte im do znanja da vaša ljubav ne ovisi o njihovom sportskom uspjehu. Dajte im to do znanja stalno. I zapamtite, ako vaša ljubav prema djetetu nema veze sa njihovim sportom onda nema veze ni sa pobjedom niti porazom. Bitno je samo da brinete o svom djetetu, da ga volite bezuvjetno i to mu pokazujete, neovisno o situaciji u kojoj se nalazite a pogotovo neovisno o sportskoj situaciji. Ako ih naviknete na takav odnos s vama osjećat će se voljeno , sigurno i neće se zamarati sa borbom za vašu ljubav kroz uspjehe u životu. To će ih osloboditi u svim aspektima života i omogućiti im da daju sve od sebe bilo u sportskoj dvoranu, učionici, na pozornici ili bilo gdje drugdje gdje oni SAMI IZABERU!
I za kraj, pustite trenerima da rade ono što najbolje znaju. Ako ste im već ukazali povjerenje time što ste svoje dijete, ono što vam je najvažnije i najvrjednije, doveli u njihov klub, onda im dajte priliku da to povjerenje i opravdaju. I ne, nemojte se niti u jednom trenutku zavaravati da vi znate bolje jer u sportskom razvoju vašeg djeteta na vama je da mu budete roditelj, a ne trener. Osim u situaciji kada sami trenirate vlastito dijete ali to je jedna sasvim druga priča i sad nije o tome riječ. To što godinama pratite svaki trening svoga djeteta i što možda i sami znate neki ili taj sport nije opravdanje. Nema opravdanja. Dijete već ima trenera koji će dati apsolutno sve od sebe da vašem djetetu omogući sve najbolje moguće uvijete za uspjeh ali i za siguran, miran i prije svega veseljem i pozitivnim iskustvima ispunjen razvoj u sportu. Jer u niti jednom trenutku nemojte zaboraviti da se tamo, u sportskoj dvorani, prije svega izgrađuju djeca kao osobe a tek onda možda u nekim slučajevima i vrhunski sportaši. Treneri su tu da iz njih izvuku maksimum, da ih natjeraju da daju sve od sebe i da se bore s njihovim pobjedama i porazima, pogreškama, nervozama, blokadama, svim aspektima treninga i svemu što uz sport dolazi, na i izvan terena. Vi ste tu da budete roditelj. Ako ćete raditi njihov posao zanemarit ćete svoj. I uživajte… sport je pun lijepih trenutaka ako ih znate prepoznati i cijeniti. Dopustite onda da sudjelovanje u njemu bude pozitivno iskustvo i vama i vašem djetetu. Nemoguće je da svi budu prvaci, ali čak i oni koji nisu prvaci trebaju roditelje koji su ponosni na njih bez obzira na sve.
